Jesu li jestivi kukci budućnost proteina?
U zadnje vrijeme istraživači analiziraju utjecaj uzgoja insekata na okoliš, osobito u usporedbi s uzgojem stoke. Možemo se nadati da će rezultati istraživanja postupno potaknuti savjesnija, zapadnjački orijentirana tržišta da na insekte gledaju u pozitivnom, možda čak i poželjnom svjetlu.
Suvremeni trendovi sugeriraju da će globalna potražnja za mesnim proizvodima do 2050., uglavnom zbog rasta stanovništva i rasta prihoda, porasti za više od 75%. To će povećati pritisak na okoliš budući da je uzgoj stoke glavni izvor doprinosa emisijama stakleničkih plinova. U posljednjem desetljeću, uzimajući u obzir sve potencijalne troškove i koristi, u fokusu je potraga za održivim rješenjima za hranu. Iskorištavanje jestivih insekata za hranu ima potencijal, ali insekti nipošto nisu novi izvor hrane za čovječanstvo.
Utjecaj na okoliš – insekti i održivost
Prilikom procjene utjecaja često se koristi metoda procjene životnog ciklusa LCA (Life Cycle Assessment). To je metoda koja se koristi za mjerenje utjecaja na okoliš prehrambenog proizvoda tijekom cijelog opskrbnog lanca – od sjemena/jajeta do police. Ona u obzir uzima izravne i neizravne učinke, kao što su emisije stakleničkih plinova, prekomjerno korištenje gnojiva te troškove energije povezane s proizvodnjom hrane za životinje.
Upotreba zemljišta
U uzgoju insekata većina korištenja zemljišta povezana je s proizvodnjom hrane za insekte. Kao primjer uzmimo 1 g proteina iz crva brašnara: za 1 g proteina iz piletine potrebno je 2-3 puta više zemlje, a za 1 g jestivih proteina iz govedine potrebno je 8-14 puta više zemlje.
Korištenje vode
Insekti općenito trebaju relativno malu količinu vode i mogu je apsorbirati iz vlažnog zraka. Kao i kod korištenja zemljišta, većina korištenja vode povezana je s proizvodnjom hrane za insekte. Ponovno za primjer uzmimo 1 g proteina iz crva brašnara: uzgoj 1g proteina iz piletine koristi dvostruko više vode, a uzgoj 1g proteina iz govedine zahtijeva 5 puta više vode.
Konverzija hrane
Insekti su sposobni pretvoriti veliki postotak njihove hrane u jestivi protein (konverzija hrane) koji se može dodatno optimizirati ovisno o vrsti i izvoru hrane. S optimiziranim hranama, pilići pretvaraju oko 33% svoje hrane u jestivu tjelesnu masu, dok crvi brašnari pretvaraju do 45%, a argentinski žohari pretvaraju 51-88%.
Emisija stakleničkih plinova
Za usporedbu emisije stakleničkih plinova povezanih s alternativnim izvorima proteina u nekoliko studija korišten je LSA pristup. Izvori proteina s najmanjom emisijom stakleničkih plinova bili su uglavnom kukci i soja, a uzgoj soje loše je izražen ako je povezan s krčenjem šuma. Uzgoj pilića u Tajlandu povezan je s 89% više emisija stakleničkih plinova nego uzgoj šturaka, a uzgoj goveda ispušta do 13 puta više ekvivalenata CO2 od crva brašnara.