Neofobija hrane – odbojnost konzumiranja insekata
Razvoj okusa počinje u maternici i na najosnovnijoj razini oblikovan je biološkim čimbenicima, uključujući prirođenu sklonost slatkim namirnicama i urođenu averziju prema gorkim i kiselim okusima.
Te se sklonosti mogu mijenjati s vremenom i ponovnim izlaganjem i pragmatičnim učenjem kroz složene društvene, kulturne, pa čak i vjerske sustave, ovisno o čimbenicima kao što su dob, spol, zdravstveno stanje, obrazovanje i razina prihoda.
Premda su sklonosti ka okusu hrane povezani s okusom hrane, oni se također smatraju skupom sklonosti i/ili odbijanja povezanih s emocionalnim i kulturnim stanjima.
Sklonost okusu hrane odražava spektar stavova, od neofobije do neofilije. Neofobija je snažno povezana sa strahom od nepoznatog zbog sanitarnih, kulturnih ili čak religijskih razloga, a neofilija je povezana s razvojem kulinarstva, što omogućuje ugradnju novih prehrambenih proizvoda u prehranu kako bi se zadovoljila potreba za raznolikošću.
Neofobija, strah od kušanja nove hrane, je usko povezana s osjećajem gađenja. Gađenje, primarna emocija povezana sa senzorskim kvalitetama poput izgleda, okusa i mirisa i određena je implicitnom povezanošću koju ljudi imaju s objektom koji izaziva gađenje. Gađenje je teže ukloniti od neofobije. Međutim, i neofobija i gađenje doprinose nespremnosti pojedinaca da uključe određenu hranu u svoju dnevnu prehranu.
Sudeći po eksperimentima osjetilnih okusa u kojima su sudionici, s povezom preko očiju, imali poteškoća u identificiranju proizvoda od jestivih insekata, vid može imati značajan utjecaj na gađenje prema insektima.
Pozitivan stav potreban za prevladavanje neofobije hrane podrazumijeva zanimanje za novu hranu i uživanje u širokoj paleti namirnica, čak i onih nepoznatih. Pokazalo se da se spremnost na isprobavanje nove hrane razlikuje od zemlje do zemlje. Šveđani su to spremniji učiniti od Amerikanaca i Finaca.
Neke su studije pokazale da su Amerikanci i Europljani spremniji jesti insekte ako su u neprepoznatljivom obliku. Stoga metode prerade mogu potaknuti potrošnju u budućnosti. U praksi, da bi ih učinili neprepoznatljivim dehidrirani insekti mogu biti smrvljeni ili pretvoreni u prah, a sirovi ili kuhani insekti mogu biti usitnjeni ili zgnječeni.
Drugi važni čimbenici koji utječu na sklonosti u odnosu na konzumiranje jestivih insekata su spol, dob, zdravstveni status i dohodak.
Spol utječe na sklonosti povezane s vizualnim izgledom proizvoda na bazi jestivih insekata, pri čemu su žene tradicionalnije u svojim izborima od muškaraca, te stoga nerado isprobavaju ove vrste proizvoda. Kad je u pitanju uključivanje jestivih insekata u prehranu kao zamjena za meso mlađi muškarci pokazuju otvoreniji stav od žena.
Da bi hrana na bazi jestivih insekata bila prihvaćena na Zapadu, ona mora imati dobar okus, biti privlačna i lako dostupna potrošačima. Strategije poput festivala nove hrane razvijene su kako bi ljudi mogli isprobati cijele, prepoznatljive insekte. Druge se strategije sastoje u promicanju jestivih insekata kao alternative orašastim plodovima i čipsu, budući da ove grickalice imaju slična svojstva poput teksture, sadržaja makro nutrijenata i okusa.
Također, isprobani su pristupi korištenju jestivih insekata u poznatoj hrani (npr. u hamburgerima, kolačićima ili čipsu) kao prijelazna faza u kojoj su mljeveni ili praškasti insekti ugrađeni u uobičajene pripravke za jelo u malim količinama. Pokazalo se da su prerađene namirnice koje sadrže samo malu količinu brašna insekata bolje prihvaćene od potrošača.
No, čak i kada se insekti konzumiraju kao „nevidljivi“ sastojci, potrošači moraju imati razlog za odabir proizvoda na bazi insekata tako da ga redovito konzumiraju. Razlozi za takve izbore više se odnose na čimbenike kao što su vizualni izgled, okus, dobra vrijednost i dostupnost, nego na održivost okoliša ili kvalitetu proteina.
Međutim, uvođenje proizvoda od insekata može zahtijevati promidžbene napore koji idu dalje od poruka koje se odnose na pozitivan utjecaj na okoliš i nutritivnu vrijednost jestivih insekata. To bi moglo uključivati preporuke službenih i masovnih medija s ciljem olakšavanja interakcije između potrošača i namirnica od jestivih insekata.
Tradicionalne potrošačke zemlje bore se s vlastitim složenim neofobijskim problemima zbog činjenice da je neofagija povezana s percepcijom siromaštva. Problem je još izraženiji u urbanim područjima, a neke afričke zemlje, uključujući Zimbabve, Nigeriju i Bocvanu, izvijestile su da mladi ljudi odbacuju entomofagiju.